U vrijeme dok se sudbina Hrvatske krojila na obalama Dunava u mađarskoj nizini, dok su ljudi živjeli u prosjeku 40-ak godina, a svijet je drhtio pred velikim Džingis Kanom Topusko je bilo malo selo, trgovište gdje su seljaci prodavali svoju stoku i plodove prirode. Mjesto koje je u starom vijeku bilo značajno naselje, rimsko kupalište palo je u zaborav nakon divljanja barbara i velike seoba naroda.

Ipak, njegov položaj i termalni izvori nisu vječno mogli biti zaboravljeni i ljeta gospodnjeg 1205. Topusko je započelo jedno novu priču koja će mu donijeti veliku slavu, ali i veliku patnju. Tu priču započeli su crno-bijeli redovnici, u to vrijeme križarskih ratova najpoznatiji katolički red – cisterciti.

Sagradivši za ova područja velebni samostan i crkvu koja bijaše u to vrijeme najveća u današnjoj kontinentalnoj Hrvatski ovo mjesto je postalo najznačajnije između velikih rijeka Kupe, Une i Save.

300 godina opatija i cisterciti su bili pokretači mjesta, dobrih i loših ideja, a redovnici od opata Ivana pa do Franje Keglevića sa svojim su djelima, a i nedjelima zauvijek obilježili povijet mjesta na granici. Vrijeme prosperiteta u 15. stoljeću stiglo je do kraja. Potomci Ertogrulova sina su u svojem divljaštvu i napadima Cistercite zauvijek odvojili od Topuskog, a Topusko i okolicu bacili u stogodišnji mrak.

O crno-bijelim redovnicima i opatiji Topusko malo se zna, te stoga krećemo na ovaj put u potrazi za istinom. Krećemo na mjesto gdje počinje priča o cistercitima, o dobrim i lošim redovnicima, o bogatstvu i siromaštvu, poniznosti i pohlepi.

Krenite na put s nama i saznajte što se događalo davne 1098. godine, otkrijte opatije Cluny i Citeaux i otkrijte tko su to bili cisterciti.

Ako želite razumijeti sadašnjost, otkrijte s nama prošlost.