Jedno od najvažnijih arheoloških lokaliteta u topličkom kraju, a po nekim autorima i najvažnije sve do grčkog Olimpa po broju nađenih idola se nalazi nedaleko Topuskog, u stoljetnoj šumi koja čuva tajne Kolapljanja.

Prve podatke o ovom plemenu dobili smo iz starih rimskih zapisa, iz vremena kad Rimljani osvajaju ova područja, tj. od 3.st.pr.Kr. Ti pisani izvori govore da to pleme nije keltsko, već južno panonsko pod jakim utjecajem Segestana i Japoda, a bavili su se riječnim prometom, trgovinom i metalurgijom. Očito je taj metalurški potencijal i prometno strateški položaj bio zanimljiv moćnim susjedima koji ih s toga ne pokoravaju već surađuju s njima. O bogatoj trgovačkoj suradnji svjedoče novci iz različitih dijelova, plemena, pa tako tu nalazimo i denar iz Rimske Republike.

Kolapljani vjerojatno ova područja naseljavaju oko 10.st.pr Kr. i tu su obitvali cijelo tisućeljeće. Svoja naselja su gradili uz Kupu, obično na Gradinama kao što je to Nikolino brdo ili Kiringrad koji se nalazi odavde nekakvih 20-ak km. Drugi tip naselja, kao što je Turska kosa podignut je na isturenim brežuljcima kojima su tri str.strme, a četvrta je lako pristupna i tu je obično bila posmatračnica ili svojevrsna stražar kula. Pozicionirali su se na strateški važnim putevima, vjerojatno je već tada ovuda prolazio glavni pravac koji je spajao unutrašnjost s morem. Također ovdje je i bio prirodni gaz prijeko rijeke Gline pa su tako mogli lako prijeći na dr stranu. Na ovom području (Petrove i Zrinske gore) su i velika nalazišta željezne rude što je vrlo važno istaknuti, jer su upravo sami Kolapljani predstavnici željeznog doba. Od tih ruda će kroz stoljeća nastajati različiti predmeti.

Samo naselje je bilo podignutu na poravnatom platou, omeđeno drvenim palisadama. Unutar platoa su bile nastambe od kolaca obljepljene blatom, a na rubu su bile rupe gdje su bile nađene rupe u kojima su bile sagrađene jednostavne talioničke peći za taljenje željeza, a možda i drugih materijala. Također u unutarnjem dijelu nađeni su tragovi kuće s ostatcima velikog vertikalnog tkalačkog stana.

Unutar Nekropole nađeno je nekoliko tzv. kultnih mjesta od kojih je najzanimljivije veliko svetište. Svetište je imalo oblik elipsastog razvučenog umjetnog humka, dimenzija 35x20m. Oko svetišta je jednim dijelom bio prirodni potoka, a s dr.str. je bio niski nasip. Na tom mjestu kroz godine nastaje umjetni humak koji se sastoji od dva sloja, straijeg (9.-7.st.) i mlađeg ( 6.-3.st. ). Promjena je došla s ovladavanjem novih tehnika. Počeci svetišta su povezani sa spaljivanjem pokojnika. Također je zanimljivo da je pronađeno dosta nalaza životinjskih kostiju koje su dospjele kao žrtveni darovi.

Među keramičkim nalazima ima dosta zdjela sa uvučenim obodom kakve susrećemo kao grobne priloge u nekropolama kultura polja sa žarama. Može se slobodno reći da sa vremenom ovo naselje prerasta u mjesto darivanja u svrhu nekog nama nejasnog obreda koji ima najviše veze s kultom pokojnika i zagrobnim životom.

U sloju kvarcnog pijeska, tj. mlađeg sloja nalazimo sve manje kostiju životinja, a sve više brojne figurice od pečene zemlje. Vrlo je vjerojatno da su te figurice zamijenile žrtvene draove iz prethodne faze. U tu doba zavladao je svijet keramičkih minijatura iz života, pa tako nalazimo minijaturne posudice, male utege i male čamce, ljudske i životinjske figure, različito keramičko posuđe, šalice ukrašene inkrustacijom.

Zanimljivo je da su ljudske figurice jako realistične, pa su pretpostavke da te figurice zamjenjuju samog pokojnika. Zbog bogatstva ruda radili su dosta metalnog nakita koji su pohranjivali uz pokojnika. Ovdje je nađeno i dosta vudu figurica, erotskih ženskih figurica, također i figurica dvospolaca s naglašenim muškim i ženskim osobinama. Ovi posljednji primjeri upućuju na kult plodnosti i potvrđuju da je riječ i o iznimno popularnom višenamjenskom kultnom mjestu koje je preraslo u hram na otvorenom.

Životinjske figurice pokazuju nešto dr koncept. kod prikaza rogatih životinja vidljiva je težnja k realističkom prikazu, što možda ima veze s time što te figurice zamjenjuju žrtvene obrede. Kod prikaza konja realizam nije uvijek prisutan. Razlog tome je što su figurice konja bile često u kombinaciji s jahačem. Čak 85% pronađenih idola, figurica životinja su konji tako da možemo reći da se ovdje radi o kultu konja koji su vjerojatno poprimili od nomadskih naroda s istoka.

Na povezanost figurica konja i jahača upućuju plitka udubljena, tragovi jahača i polumjesečno oblikovane noge jahača kako bi ga se moglo što lakče nasaditi na konja. Položaj ruke također otkriva dinamičko kretanje koje se može povezati s kretanjem pri stvarnom jahanju.

S obzirom da je ovdje pronađeno preko 500 idola, više na cijelom prostoru zapadnog Balkana, daje nam za pravo da ovo ilirsko svetište proglasimo za jedno od najstarijih hodočasničkih odredišta.

Istraživanja ovog područjua provode se zadnjih 30-ak godina, a ljeti 2009. pronađeno je 13 grobova u blizini samog svetišta a u jednom od njih je otkriven ženski kostur s bogatim metalnim ženskim nakitom i metalnim oglavljem iz petog stoljeća prije Krista. Arheolozi su joj dali ime Blanka, u čast svjetskog rekorda u skoku u vis koji je Blanka Vlašić postigla dan prije od “otkrivanja Blanke na Turskoj kosi”. Najvjerojatnije je da je otkriven grob poglavarice, odnosno poglavareve supruge.

Budući da je pronađen ženski grob s kapom i oglavljem, znači da se radi o stanovništvu koje je imalo hijerarhiju, gdje se socijalno raslojavanje na bogate i manje bogate vidi po prilozima u grobovima.

Što nas čeka sve budućnosti, i kakve će nam tajne otkriti ovo mjesto vidjet ćemo, nadamo se, u budućnosti, kada bude provedeno još istraživanja.

FOTO: Gradski muzej Karlovac