Cisterciti u Topuskom su bili poprilično bogati uspoređujući ih s okolinom. Razlog su velika imanja i status koji je Opatija u Topuskom imala. Naime, samostan je imao status “vjerodostojnog mjesta” – locus credibilis (crkvena institucija (katedralni ili zborni kaptol, samostan) koja posjeduje društveno prihvaćeno i verificirano pravo svjedočenja u različitim javnim i privatnim pravnim i poslovnim transakcijama). Često su posredovali u raznim prepirkama plemića i puka od današnje Slovenije sve do Slavonije. S velikim prihodima postali su meta za pljačkaše ili plemiće koji su htjeli dio tog bogatstva.

Osim Osmanlija, koji Opatovinu pljačkaju u 15. i 16. stoljeću, i mnoge plemićke obitelji su nanijele puno štete crkvi i samostanu poput Frankopana ili kasnije Ratkaya koji su mnoge vrijednoti iz topličke opatije prenijeli u Hrvatsko Zagorje, tj. u Mali i Veliki Tabor. U takvim uvjetima samostan nije mogao ostati i nakon 1521. cisterciti više ne borave u Topuskom.

Opatovina nakon toga dobiva neku novu ulogu, no o tome u idućem kratkom članku iz povijesti Topuskog.