Na pola puta između Topuskog i Karlovca nalaze se ostaci jednog od najvećih srednjovjekovnih gradova između rijeka Kupe, Save i Une, grad koji je izgrađen prije Karlovca i Sisačke utvrde. Taj srednjovjekovni grad zvao se Steničnjak.

“Stari je Steničnjak bio opsegom veći grad, nego li i jedan srednjovjekovni grad što još postoji u Hrvatskoj.” Imao je mnoštvo kula, poveće zgrade za plemiće, most na ulazu u grad koji se mogao dignuti ako je grad bio u opasnosti, a oko grada 12 ribnjaka. Steničnjak se u povijesnim izvorima se spominje od 1299., kada se nalazio u posjedu Babonića (do 1327. godine), no stari grad je izgrađen vjerojatno dosta prije.

Nakon Babonića posjedovale su ga moćne velikaške obitelji Frankopani, Celjski, Nádasdy, Auersperg, Draškovići. Postoji jedna zanimljiva ljubavna priča koja se veže za Steničnjak i Veliki Tabor. Krajem 14. stoljeća stari grad Steničnjak došao je u vlasništvo Elizabete Frankopan, koja ga je naslijedila od roditelja pošto je bila jedinica. Ona se pak udala za Celjskog kneza po imenu Fridrik čija je obitelj bila isto dosta bogata, posjedovali su stari grad Samobor, Novo mesto, Krško i još nekoliko gradova. Nakon dosta godina zajedničkog života, knez se zaljubio u drugu plemkinju, čije ste ime sigurno negdje čuli, a to je Veronika od Desinića. Strastvena ljubav, dovela je do toga da je knez ubio Elizabetu i oženio se Veronikom. Taj čin je razljutio njegovog oca, kojeg je svog sina zatvorio, a nesretnu Veroniku optužio da je copernica koja je zavela njegova sina. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana. U predvečerje drugog dana suci su izjavili: Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridriku. No, presvijetli bane, ljubav nikada nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane završen. Unatoč presudi, čim su suci krenuli prema izlazu, grof Herman izdao je nalog kaštelanu da ubiju Veroniku. U dvorištu Velikog Tabora postavili su drvenu posudu punu vode i u njoj utopili Veroniku. Kažu da i danas u Velikom Taboru uz zavijanje vjetra čuje jecanje nesretne Veronike. Tako je nesretno završio ovaj ljubavni trokut.

Kao da je i sam grad nakon svih ovih događanja proklet, i on često mijenja vlasnika i postaje predmet borbe između Frankopana i Nádasdya. Ono po čemu je grad važan je njegova uloga u obrani od Osmanlija i zasjedanja Hrvatskog sabora, od kojih se posebice ističe onaj održan 1558. u vezi s obranom Hrvatske od Osmanlija. Premda je tada bilo odlučeno da bi Steničnjak trebao biti glavno uporište za obranu od Osmanlija, na to nije pristao njegov tadašnji vlasnik, član obitelji Nádasdy, pa je u tu svrhu bila izgrađena utvrda Karlovac (1579.). Teško je stradao u osmanskim provalama u XVI. st. God. 1580. i nekoliko prijašnjih godina Turci su nekoliko puta napali grad i dosta ljudi odveli u roblje. U takvoj situaciji, veliki dio ljudi odlazi u Karlovac, Ugarsku i druge dijelove Kraljevstva. Također Franjevci iduće godine prenose zvona crkve iz Steničnjaka na Trsat kraj Rijeke, i on kroz koju godinu ostaje potpuno napušten. Danas od ovog starog grada nije ostalo puno, no kroz nekoliko stoljeća ovo je bio centar ovog područja između Kupe, Save i Une, i da se nekako uspio očuvati, danas bi sigurno bilo jedno važno kulturno-povijesno mjesto. No eto nažalost malo je toga ostalo čitavo, pogotovo na ovom području, tako da mi nemamo burgova, chateaux -a i drugih mjesta koji danas u drugim europskim zemljama vrve životom i raznim događanjima.