Priča o Cistercitima: Cluny i Citeaux

U vrijeme nakon pada velikog Zapadnog Rimskog Carstva, točnije 480. god. kada je posljednji rimski car ubijen u rimskoj Saloni, na drugoj strani Jadrana rođen je San Benedetto da Norcia, čovjek časna života koji će obilježiti povijest Europe i kršćanstva.

Benedikt je osnivač benediktinaca, jednog od najvećih redova u cijelom svijetu i najstarijeg monaškog reda u katoličkoj crkvi. Benedikt je umro 547. god u samostanu kojeg je i osnovao – Montecassino, od kud počinje širenje reda po cijelom svijetu.

Benedikt je odredio pravila koja su određivala kako samostani trebaju biti ustrojeni i vođeni. Pravila su osim molitve predviđala i fizički rad za monahe, a od samih monaha se očekivala poniznost, rad i šutnja. Sva ta pravila mogu se prikazati u jednom motu: “Ora et labora”. Inače taj moto vrijedi u svim benediktinskim samostanima iako se ne nalazi u samim Pravilima sv. Benedikta.

U 10. i 11. stoljeću Benediktincu su doživjeli najveći razvoj. Samostani djeluju na otvaranju škola i knjižnica, te uvelike djeluju na život u srednjovjekovnoj Europi. Jedna od najvećih samostana koji je obilježio uvelike povijest tadašnje Europe je opatija Cluny smještena u današnjoj Burgundiji.

Cluny

Kraj 9. stoljeća u Europi je obilježen raznim ratovima za prevlast, napadima Vikinga i Saracena. Francuska pod vlašću Karolinga slabi, knezovi i plemići sve više jačaju, redovnici i biskupi su sukobljeni oko crkvene desetine, a pravila sv. Benedikta se ne poštuju.

U takvim uvjetima 909. godine je osnovana opatija u Cluny-u. Reformu su pokrenula dva pojedinca, vojvoda Guillaume I., bogati feudalac koji je dio svoje zemlje dao nekolicini redovnika, i opat Bernon koji je postao prvi opat Cluny-a. Želja vojvode je bila da opatija bude odvojena od feudalnih dadžbina samo pod papinskom zaštitom, no ni sam papa nije mogao utjecati previše na rad same opatije. Na taj način opatija ima veliku slobodu i ona postaje, uz papu, najvažnija crkvena institucija tadašnje srednjovjekovne Europe. Opat Bernon sastavio je prema pravilima benediktinskog reda Clunyjevsku regulu, kojom se nastojala obnoviti asketska načela redovničkog života.

Osim na religijska pitanja Cluny je uvelike utjecao i na graditeljstvo. Građevinska djelatnost u Cluny-u bila je uzorom romaničkoj sakralnoj arhitekturi u Francuskoj i cijeloj Zapadnoj Europi. Crkva u Cluny-u je građena u tri etape, a tzv. Cluny III. je bila monumentalna građevina u obliku peterobrodne bazilike sa stupovima duge 187 m i čak osam ogromnih zvonika (slika 3). Crkva je bila najveća na svijetu sve do 1626. kada je završena obnova stare bazilike u Vatikanu čija je dužina 194 metra.

Nakon Bernon-a, opatiju je vodio niz uspješnih opata koji je osnivali nove samostane, proširivali samostan i spomenutu crkvu. Redovnici Cluny-a uljepšali su liturgiju i usavršili crkvene ceremonije, prevodili razna djela s Istoka itd.

Preko dvije stotine godina opatija Cluny i opati su davali smjernice vladajućim faktorima Crkve i države u gorućim pitanjima svjetovne investiture, simonije i klerogamije, te u isto vrijeme vodili uspješnu borbu protiv feudalnog zarobljavanja Crkve. Rim i Cluny su bile uvelike povezani, a upravo iz Cluny-a je došlo nekoliko energičnih papa poput Grgura VII. i Urbana II.

Posebnu brigu Cluny je posvećivao strogoj poslušnosti, sjajnim liturgijskim obredima i ozbiljnoj šutnji. Potencirao je odvajanje od vanjskog svijeta, ali pri tom nije zaboravio dobrotvornost niti gostoprimstvo.

Ipak, u nemirnom srednjem vijeku, opati i redovnici se udaljavaju od onih spomenutih pravila sv. Benedikta, previše se upleću u svjetovne probleme, politiku i materijalno. Neki od opata su u narodu „prozvani“ kao kraljevi po svom bogatstvu i načinu života. Takvi događaji dovode do novih reformi koje se vraćaju na stare temelje. Godine 1098. tri redovnika započinju novo poglavlje i upravo tu počinje priča o Cistercitima.

Citeaux

Nezadovoljni provođenjem pravila sv. Benedikta 21 redovnik je 1098. napustio jedan od mnogobrojnih benediktinskih samostana – samostan Molesme. Na čelu te grupe je bio opat Robert od Molesmea koji je smatrao da je Clunyjevska zajednica napustila Pravila, uplela se previše u državne stvari, a redovnici napustili fizičke poslove i samo se bogatili na hodočašćima koji su prolazili kroz Cluny.

Renaud, upravitelj iz Beauna – današnjeg sjedišta Burgundije, vinskog ponosa Francuza, je Robertu i redovnicima dao izoliranu dolinu unutar šume gdje oni počinju graditi prvi samostan. Dva redovnika koja su najviše bila uz Roberta su opat Alberic i Stefan Harding. Zemlju koju su dobili na korištenje se nalazila kod sela Citeaux, a latinski naziv tog sela je Cistercium i od tud potječe ime Cistercita. Nadbiskup Lyona se bojao kako Robert i redovnici neće sami uspjeti napraviti samostan i opatiju stoga je zamolio Kneza Burgundije da im pomogne. Knez se rado odazvao i ubrzo je završen samostan, opremljen s namještajem, a samostan dobiva i novu zemlju i stoku. Biskup iz Chalon-a dao je samostanu titulu opatije, a Robert je proglašen prvim opatom.

Dvije godine nakon osnivanja redovnici iz Molesme-a mole Roberta da se vrati i da ih vodi po njegovim viđenjima pravila sv. Bernarda. On prihvaća taj poziv i vraća se u svoj matični samostan. Ipak takav razvoj događaja nije utjecao na daljnji razvoj Citeaux-a. Roberta je naslijedio Alberic koji ga je vodio devet godina, a njega je nakon smrti naslijedio treći član – Stefan Harding. 17. travnja 1111. Robert je preminuo u samostanu Molesme, a stotinjak godine kasnije papa Honorius III. ga je proglasio svetim.

Cisterciti su se vratili starim benediktinskim pravilima, vratili su se fizičkim radovima, posebice poljoprivredi. Bili su vrhunski stručnjaci u poljoprivredi, ali i navodnjavanju. Cistercitska arhitektura se smatra najljepšom u srednjovjekovnom svijetu o čemu svjedoči stotine današnjih opatija. Mnogi povjesničari pišu kako je upravo iz samostana dolazio tehnološki napredak sve do Industrijske revolucije. Osim po navedenom bili su poznati po metalurgiji i vinu. Kako je vino bilo dijelom liturgije, redovnici su sami uzgajali vinovu lozu i radili vino…

Iako je prvotna trojka nakon 15 godina nakon što su osnovali novi red, napustilo ovaj svijet, doba Cistercita je tek počelo, a jedan opat uvelike je doprinio njihovom razvoju. Njegovo ime je Bernard, kasnije znan kao Bernard od Clairvauxa.

Kao redovnik je vrlo mlad pristupio cistercitima, a već nakon nekoliko godina je dobio zadatak da osnuje novi samostan – Clairvaux. Uz Citeaux ovo će bit glavni samostan iz kojeg će poteći najveći broj samostana. Bernard je bio uvelike cijenjen od rimskih papa i mnogih vladara. Sudjelovao je u mnogim prijeporima, crkvenim saborima, a samu opatiju Clairvaux je doveo ispred Clunya po važnosti u religijskom svijetu.

Zanimljivo je da su u njegovo doba osnovani Templari koji će obilježiti križarske ratove, a upravo se Bernard spominje kao njihov zaštitnik koji ih je uvelike hvalio.

Zahvaljujući njemu do sredine 12 stoljeća osnovane su 343 opatije po cijeloj Europi, a za pedesetak godina će malo dalje na istoku, u tadašnjem Hrvatskom Ugarskom Kraljevstvu, na nekadašnjim ostatcima rimskih termi, uz Veliku cestu osnovati opatija koje će postati jednom od najvažnijih institucija srednjovjekovne Hrvatske.

IZVORI: Francuska enciklopedija, Benediktinci, Opatija Cluny, Opatija Citeaux, The Cistercians